ATM

-ATM u svijetu

ATM U SVIJETU

Joooj, da mi je, da mi je, ovakav jedan da mi je,

ali love mi u novčaniku nije! Ne očajavajte zato

dragi moji zvjezdoljupci, postoji alternativa!

-Što je ATM? -ATM = amateur telescope making, engleska je kratica za amatersku izradu teleskopa. Danas kad smo suočeni sa lošim stanjem naših džepova, nismo u stanju kupiti skupi teleskop. Međutim bilo bi ga mnogo lakše izraditi u kućnoj radinosti. Sedamdesetih godina u svijetu je buknuo ovaj neobičan hobi. Najveći zamah dobio je u Americi (SAD). Tamo možete na svakom koraku, bilo gdje kupiti sve dijelove potrebne za izradu teleskopa.

fotografije jednog od mnogih astro partyja u Americi; rijeka ljudi i teleskopa

tamo su poneki primjerci teleskopa uistinu golemi, a sve je to kućna izrada

ATM U HRVATSKOJ

Nažalost, na surovu stvarnost naišao sam već pri prvim pokušajima izrade teleskopa. Naime kada sam 2000. godine krenuo u ovaj hobi shvatio sam da ATM u Hrvatskoj uopće ne postoji. Da stvar bude još gora, bilo je nemoguće nabaviti bilo koji dio za izradu teleskopa, čak niti bilo što drugo što nema veze s teleskopom a da to može poslužiti u svrhu njegove izrade. Kao da je to netko žestoko prokleo pa da nastoji ubiti ma i bilo kakvu najmanju šansu za nabaviti bilo što baš onda kad se odlučimo to upotrijebiti za izradu teleskopa. Nije bilo nigdje trgovine gdje se moglo direktno kupiti staklo za izradu zrcala, niti brusne prahove, niti gotova zrcala, niti ostale dijelove, baš ništa! Bio sam jako ljut zbog toga i mogao sam samo ljubomorno na internetu gledati Amere kako imaju sve potrebno jer je kod njih na svakom koraku optička radionica, ali ne samo za naočale kao kod nas, već unutra možete nabaviti sve potrebno za izradu teleskopa. U to doba niste imali izbora osim dućana za foto, sport ili lov gdje ste mogli kupiti samo zadnju seriju loših Tasco teleskopa, Bushnell, ProLux i ostalo smeće jako loše kvalitete po bezobrazno visokim cijenama, okolo 1200 - 2700 kuna, tako da si tada nisam mogao priuštiti ni mali 60mm refraktorčić! Tada mi je jedino ostalo da pokušam napraviti barem 150mm reflektor, no nabaviti stakla i naći mjesto gdje ćete aluminizirati zrcalo bilo je daleko poput galaksije! Postoje kod nas staklari što izrađuju staklene stolove od debelog prozorskog stakla, ali cijene tih stakala su nenormalno visoke. Stakleni disk od običnog prozorskog stakla promjera 30 cm i debljine 2 cm košta kod nekih staklara preko 1000 kuna, a najveća cijena koju su mi nudili je bila 1700 kuna, što je pljačka, a radi se o običnom prozorskom „float“ staklu! Pyrex optičko staklo promjera 30 cm i debljine 5 cm u Americi košta 100 $ (510 kn)! Pa sad usporedite! I okulari su skupi, cijene su 300-400kn komad, pa je preporučljivo nabaviti starije okulare od mikroskopa i dalekozora. No ni njih nema kupiti u trgovini, već se mogu naći samo na sajmu rabljenih stvari ili ako slučajno netko ima razbijeni dalekozor. Naš trenutni životni standard u Hrvatskoj jednostavno ne dopušta postojanje optičke radionice dostupne običnim građanima niti postojanje veletrgovine s velikim izborom teleskopa i optičkih dijelova u Hrvatskoj. Mi smo mala zemlja i imamo previše svojih problema i vanjskog duga da bismo bili sposobni priuštiti sebi takvo što. Zato onaj koji želi izraditi teleskop, nalijeće na mnoštvo zidova i zapreka. Mi smo na Balkanu, u zadnjoj rupi na svirali što se tiče astronomije i izrade teleskopa gdje je ATM skoro nepoznanica, gdje caruje šverc i lopovluk, gdje se ništa pametno ne događa, a narod ne razlikuje astronomiju od astrologije. Većina našeg puka nema konkretan hobi nego samo tračaju i puštaju da im se ispire i truje mozak gledanjem svakojakih gluposti na televiziji (propaganda sa RTL i NOVE TV) i sad kada iz takve mase izroni ATM-ovac, tada nema nikakvih uvjeta da se bavi izradom teleskopa! Balkan je tako isprazan, beznadan teritorij prožet političenjem, lopovlukom, švercom, medijsko-marketinškom manipulacijom i netrpeljivošću. Gleda se samo osobna korist i osobni uspjeh i nikoga nije briga ni za kim. Uslijed stalnih kriza koje nastaju zbog naglog bogaćenja pojedinaca narod ovakav hobi smatra egzotičnim, dalekim i nečim čime se samo bogataši mogu baviti jer „optika je skupa!“ Zbog toga se malo ljudi bavi ovim hobijem jer je narod frustriran besparicom - jer kao: "Kome je do razmišljanja o svemirskim dubinama i buljenja svake noći kroz teleskop usred krize i besparice". Kada imate ukućane koji vas prijekorno gledaju jer nosate po kući cjevčuge i „žuljate stakla“, a njih ništa ne zanima nego samo gledaju televiziju, slušaju tko je okolo što rekao i prate ponašanje i postupke okoline kako bi tražili žrtvu za ogovaranje i naslađivanje jer nemaju pametnijeg posla budući da se nisu našli ni u čem drugom. U glavi im je samo to kako raste kupus, blitva ili krumpir, nemaju razumijevanja za vaš hobi samo zato jer ih to ne zanima tada se nemojte čuditi ako vam daju ultimatum nakon što čuju škripanje brusnog praha po staklu! Čovjek koji nema hobi i bavi se tračanjem vas obično pita: "Što ima?" pritom misleći na vaše kretanje u društvu, cure i ostalo i ako prepozna da ste malo više zainteresirani za hobi nego za izlaske, cure i ostale "općenite stvari" onda vam se počne izrugivati jer nema pametnijeg posla. Zato sam i posvetio ovaj tekst takvima jer na ovim prostorima se ljudi slabo bave hobijima. Kad uvjeti za hobi izostanu, preostaju samo tračevi i politika koji obično idu na štetu slabijih. Kod nas vam ljudi ne priznaju ništa ako to ne prodajete i ne stvarate dobit iz toga. Neki ljudi ne vide ništa vrijedno osim probitka i zarade i da pokažu kako je sve njihovo najveće i najbolje, brinu samo za osobni uspjeh, a ako se vama fućka za takvu okolinu tada će vas ukućani goniti da se "trgnete" jer se susjed oženio, a vi ne ili ima veću kuću jer se vi "niste dovoljno trudili da je i vi imate"! To zamara i frustrira jer što mene briga koliko ima susjed ovoga ili onoga kada sam ja zadovoljan ovim što imam! Ja sam se dugo mučio da bih napravio svoj prvi teleskop, a ljudi me pitaju da li ja to prodajem, a izradio sam ga zato da ne bih kupio gotovoga koji je daleko skuplji i zato da bih imao vlastiti. Slažem se da se treba neprestano boriti za život i priskrbiti koju kunu, ali ne treba samo to biti smisao. Prvo što me ljudi upitaju: „-A prodaješ li ti to? Ima li zarade iz toga?“ Jer po njihovu onaj koji se bavi nečim iz hobija i bez zarade je zgubidan i smatraju ga neradnikom i najčešće kažu: „-A dao bi ja njemu teleskope pa bi vidio, nosio bi on meni cigle i miješao maltu, sve bi mu ja to bacio u smeće, bavi se pizdarijama!“ Samo zato jer ih to ne zanima pa određuju! Većina ljudi koji nemaju konkretan hobi okreću se tračanju i politici, a tada postaju opasni jer štete ljudima oko sebe bez potrebe! Čovjek mora u svom životu stvoriti mjesto za hobi jer hobi opušta od posla i svakodnevne strke. Hobi nisu balote i karte, one su tradicija i jedan vid zabave. Ja hobijem smatram izradu nečega (uradi sam) kao što su modelarstvo, elektronika, robotika, radioamaterizam, izrada teleskopa i sl. Nas astronoma amatera graditelja teleskopa na ovim prostorima nema mnogo pa se zbog toga i nije nikad otvorila nijedna optička „uradi sam“ radionica. Čini se da zanimanje za astronomiju zahvaća ljude nasumično pa nije čudo da se za nj zainteresiraju ljudi u čijoj su državi uvjeti za to nikakvi. Sreća u nesreći je to što su i drugi amateri kao Berislav Bračun - Beri sa Čiova i drugi počeli kopati po internetu u potrazi za materijalom za izradu teleskopa (www.surplusshed.com i www.ebay.com) izvorima opreme – naravno iz Amerike pa je tako olakšana nabava stakla, okulara, objektiva i tako je to krenulo. 2004 - 2005 godine izrada teleskopa u Hrvatskoj naglo je buknula. Najviše nam je pomogla newsgrupa hr.fido.astronomija preko koje su se upoznali mnogi astronomi amateri i razmijenili iskustva i što je najvažnije materijal za izradu teleskopa. Tijekom toga razdoblja je Zlatko Ciganj član astronomskog akademskog društva Rijeka osnovao firmu Optički instrumenti Optimus sa širokom ponudom teleskopa raznih proizvođača. Kod njega se mogu nabaviti i pojedini dijelovi za teleskop; gotova zrcala te okulari, finderi i sl.

Berijevo fino izbrušeno zrcalo promjera 400mm

moje završeno nealuminizirano zrcalo promjera 250mm f6.6

Za vrijeme bivše Jugoslavije stanje je bilo nešto bolje. U optičkoj industriji »VEGA«,u Sloveniji moglo se nabaviti sve potrebno za izradu teleskopa. U tadašnjem časopisu «Kosmoplov», beogradskog izdavača bila je u cijelosti prikazana izrada zrcala i montaže za teleskop. Materijal za izradu teleskopa mogao se nabaviti preko povjerenika u školama da bi došlo jeftinije zbog velikog broja narudžbi. Danas nažalost toga nema, pa se moramo snalaziti na razne načine. Npr. kao staklo za zrcalo može dobro poslužiti staklo okruglih brodskih prozora. No ni njega nema nigdje kupiti, nego morate imati sreće ako naletite na osobu koja ga slučajno ima, a da mu ne treba. Ja sam baš bio te sreće. Zrcalo mog teleskopa izbrusio sam od takvog brodskog stakla promjera 15 cm a debljine 2 cm. Njega i još jednu komadinu promjera 25 cm i debljine 5 cm (pyrex) kupio sam kod gospodina Marija Peručića iz Splita. Kod njega sam kupio i jedan kvalitetan ruski akromatski objektiv promjera 8 cm. Sedamdesetih godina Mario se bavio Izradom teleskopa i otkupio je dva diska od prozorskog stakla promjera 15 cm, debljine 19mm u splitskom rezalištu brodova „Brodospas“, dok je onog većeg od 25 cm promjera kupio u Njemačkoj, u jednoj optičkoj radionici. Akromatski objektiv je kupio na vojnom otpadu bivše JNA..

napola udubljeno pyrex staklo za zrcalo promjera 250mm

Budući da je kod nas opskrba debelim staklom i dijelovima za teleskop otežana, cijelu izradu teleskopa treba nažalost prepustiti slučaju. Treba uporno tražiti ako netko ima ponegdje nešto zabačeno u kutu šupe. Ali takvu šansu možete čekati godinama i ne morate na to naići. Dočim nešto nema kupiti, tada su vam izgledi da to nabavite jako mali ili nikakvi. Sve se može kupiti jedino u Americi i drugdje vani jer mi nemamo ništa, mi smo zadnja rupa na svirali što se tiče izrade teleskopa. Poštarina koju treba platiti zbog udaljenosti Amerike od nas znade premašiti i cijenu kupljenog proizvoda pa je to izvedivo kad se teleskopi ili dijelovi naručuju „čoporativno“ pa se poštarina dijeli po broju naručitelja. Akromatski objektiv sa Surplussheda 127/1200mm košta oko 150$, za kupce iz Sjedinjenih Država poštarina je 5$, a njima je životni standard daleko bolji od našeg. Kada ga naruči netko iz naše zemlje, poštarina znade biti i 40$, a problem je još i to što sve što ima vrijednost veću od nekih 60$ (računajući i poštarinu) mora proći i carinu! Tek tada nastaje petljanac jer vas kojekakve isfrustrirane bakice počnu pilati na carini pitajući vas: „-A što će ti to?“, „Imaš li ti firmu za ovo?“, „Smiješ li ti to uopće naručivati?“ – sve samo da vas pošteno ogule tako da vas sve skupa dođe i 400$, a Amera samo 155$, a on ima plaću 3000$, a ja 3000kn – smiješno! Na CN Review-u gledam kako se Ameri razbacuju pa kad im je tako povoljno uzmu i po dva ta 127mm objektiva i busaju se kako su sastavili binoscope, a ja s ove strane Atlantika slinim i tužno gledam obješenih ramena kao posljednji goljo iliti glišo! Balkan i ATM su nespojivi pojmovi! Ako i nešto kod nas ima kupiti, npr. građevinska PVC cijev velikih promjera, prodavač će reći da to nije za prodaju običnim građanima, nego veleprodaja za građevinska poduzeća kojima oni prodaju cijevi u količini od po 50 i više komada. Zamislite kako je tako komplicirano kupiti jednu običnu glupu kanalizacijsku cijev! A ma baš zato jer je mislimo upotrijebiti za teleskop!!! Ista je situacija što se tiče smole za poliranje. U Hrvatskoj ima povjerenik preko kojeg se iz firme Schott iz Njemačke nabavljaju stakla i posebna optička smola za poliranje zvana Gugolz, ali pojedinac tu smolu ne može kupiti jer nije za prodaju građanima nego samo za institute kao što je "Ruđer Bošković" u Zagrebu. Tada sam morao žicati smolu kod njih i ljubaznošću gospodina Severovića sa instituta dobio sam pola kilograma smole. U razdoblju od 2004 do 2007 godine smo mogli susretljivošću osoblja na "Ruđeru" aluminizirati zrcala koja smo izrađivali, no poslije toga opet ništa jer to oni ne smiju raditi zato što im to nije u opisu posla. Dakle opet isti problem. Do danas je najveći problem kao i u samom početku bila aluminizacija zrcala i tu stavku smo riješili 2010 godine kada su nam djelatnici zagrebačkog „Ghetaldusa“ omogućili da gore aluminiziramo zrcala. Bilo je inače prije i pokušaja da se napravi vakuum komora u Hrvatskoj inicijativom nekih entuzijasta kao što je naš Željko Andreić iz Zagreba. No to je velik problem jer tu ima mnoštvo stavki kao što su dihtanje poklopca komore, uspješnost postizanja visokog postotka vakuuma i kvalitetno nanošenje aluminijskog sloja. Globalna kriza i recesija 2009 godine ostavila je posljedice na opći interes ljudi za astronomiju i ATM u Hrvatskoj pa je tako propao i Korenica ATM 2009 koji se trebao održati 7-9. kolovoza 2009. Imalo se u vidu za naručiti komoru za aluminizaciju iz inozemstva koja bi došla u ruke koreničkom astronomskom društvu, no to je propalo zbog recesije 2009. Pročitajte i ovaj članak koji prikazuje ATM situaciju u Evropi i Hrvatskoj i muku koju treba proći da bi se došlo do materijala.

HOME

Skoči na vrh stranice