AKTIVNOSTI I PROMATRANJA
10.
JUBILARNI MESSIEROV MARATON
VIŠNJAN
– RUŠNJAK 2004.
I,
evo nas
opet zajedno na
novom Messierovom maratonu
2004. No ovaj put
je to jubilarni
deseti po redu. Ove
godine sam došao
sa svojim novim
teleskopom 150/750mm f5
dobsonom. Sredinom siječnja sam
završio izradu ovog
teleskopa (vidi 150mm
f5 dobson). I ove
godine sam se također kao i prošle
natjecao kao član AAD Rijeka.
Vrijeme nije baš obećavalo,
ali nisam se
dao uznemiriti zbog
toga. Oko 18.sati došli
smo u restoran
Idilu, popili nešto, potom smo se uputili
na brdo Rušnjak. Tamo smo
našli par teleskopa
i natjecatelja, no sve
se ubrzo popunilo
hrpom ljudi i teleskopa.

okupljanje natjecatelja
Glavni sudac
nam je bio
prošlogodišnji pobjednik Ante
Perković. Moj pomoćnik je
bio Đoni. Baš njega
sam tražio jer
sam s njim
najviše bio u
suradnji u astronomskim
aktivnostima.

ja i Đoni uz
teleskop
Emil uz svog
Skywatchera
fekalscope?!

ja i Natko
uz teleskop

Marina i njen
top
Instrument za
pamćenje: -TeleVue od Lovre Pavletića

Vidulinci i njihovi
babydobsoni
Zbog lošeg
vremena nismo mogli
odmah započeti natjecanje
pa je bilo
odgođeno na 20.00h. Kad
se ni tada
nije još razvedrilo, početak je
odgođen na 21.00h. No
ni tada oblaci
nisu dopuštali. Za sve to vrijeme čekanja
mi smo se
grijali u spomen
domu i slušali
predavanja. Tonći je održao predavanje o projektu «Nebo na
poklon», vrlo
kvalitetnom i entuzijastičnom projektu
edukacije djece u amaterskoj
astronomiji u školama.

Ante održava
predavanje o projektu
«Nebo na poklon»
Marino Tumpić
iz AU Vidulini
održao je predavanje
o svjetlosnom onečišćenju, velikom problemu
za prirodni ekosustav
i nevolja nama
jer ne možemo
više kvalitetno promatrati
nebo. Vidi www.lightpollution.org. Samo par
objekata je nađeno
u malom periodu
vedrine između 23.00
i 23.40. Onda se
opet naoblačilo Opet
smo se vratili
u dom. Pauza je bila proglašena
oko 01.30. Tada je Tonći
sagledao rezultate i
objavio da sam
u vodstvu.

još malo
do pobjede
Korado je
održao predavanje o
novootkrivenom dalekom planetoidu
nazvanom «Sedna». Tada je
netko javio da
se nebo razvedrava. Vrlo brzo
se razvedrilo pa smo s
nestrpljenjem skidali M-ove. U
strahu od ponovne
naoblake skidao sam
objekte što sam
brže mogao. Vječiti drugoplasirani Vjekoslav
Babić (AD Infinitum)
bio je podosta
iza mene. Borba je
bila žestoka. Natjecanje je
trajalo do 04.15., a
onda se opet
naoblačilo, ali ovaj put
bez popravka. Oko 04.30.
proglašen je kraj. Vrlo
sam bio predan. Iskoristio sam
prigodu što se
nisu natjecale stare
kuke poput Zlatka
i Tonća. Ali mi
je bila velika
čast to što
sam pobijedio na
prvom jubilarnom Messierovom
maratonu.
Konačni poredak:
-
Stipe Vladova: 71
-
Vjekoslav Babić: 53
- Branko
Toić: 46

radost nismo
skrivali
Sutradan smo
poslije spavanja išli
na kavicu, a nakon
toga na ručak
i dodjelu nagrada
i priznanja u
Borgonji. Nisam ni slutio
da me čeka
pomalo neugodno 'đenje.
Naime prilikom
podjele nagrada sam
problijedio ugledavši polupani
kipić božice Nike
i OHO ljepilo. Tonći je
rekao da se
razbio, ali da ću
ga slijepiti pa
da će biti
dobar. Ja u sebi
rekao: „-Ma što???“ Ali naravno
to je bila
samo šala jer
se dogodila nezgoda
s kipićem pa
su morali naručiti
novi, a ovog su
iskoristili za moment
iznenađenja.

dijelovi kipa
i OHO ljepilo
Od Korada sam
dobio 238mm pyrex
blank. Poslije dodjele nagrada
i priznanja smo
se slikali i
potom razišli.

zajednička slika
Đoni, ja, Emil i
Ozren na kavici
u Višnjanu

ja i Marina
uz kipić božice
Nike
Vidimo se
na slijedećem Messierovom
maratonu 2005.