-Teleskopi
-Autokolimacijsko testiranje
teleskopa
NAMJENA TELESKOPA
Teleskopi su glavno oruđe u
astronomiji. Oni prvenstveno služe da sakupljaju svjetlo vrlo udaljenih
objekata u svemiru koje pada na njihov objektiv i tako omogućuju pogled dublje
u svemir. Oni zatim povećavaju sliku promatranog objekta i tako nam omogućuju
detaljno promatranje vrlo udaljenih objekata.
Osnovni dijelovi teleskopa su okular i objektiv. Objektiv sve zrake svjetlosti što dolaze na njega paralelno sa optičkom osi skuplja u
jednu točku, fokus. Tu nastaje realna, umanjena i obrnuta sličica promatranog objekta. Na tu se sličicu
nadovezuje okular koji je uvećava to više što mu je manja njegova žarišna duljina. Sva svjetlost što polazi iz
jedne točke na nekom objektu
mora se prolazeći kroz leću sastaviti s druge strane u jednu točku. I tako sa svih točaka tog objekta koje su na jednakoj udaljenosti od leće. One točke bliže
leći fokusirat će se dalje od nje, a one dalje od leće bliže njoj. Drugim riječima leća u svom fokusu stvara virtualnu, trodimenzionalnu obrnutu sličicu
objekta.
f = F/D
Slijedeći pojam
je granično povećanje
teleskopa. Ono se računa
prema promjeru objektiva
i iznosi dvostruki
promjer objektiva izražen
u milimetrima. Dakle ako
nam teleskop ima
promjer objektiva D =
P = F(objektiv) /
F(okular)
F(objektiv) = 1200mm,
F(okular) = 4mm
Sljedeći pojam je izlazna pupila. To je sličica objektiva koju tvori okular u svom
vanjskom fokusu stoga je u
njoj skoncentrirana sva svjetlost koju sakuplja objektiv teleskopa. Njena veličina u fokusu određenog okulara ovisi o f – broju teleskopa i o
žarišnoj duljini okulara. Što je f-broj teleskopa manji, izlazna pupila je veća i obrnuto. Ako je ona veća od promjera zjenice oka (
Teleskope dijelimo na tri osnovne skupine:
refraktore, reflektore i katadioptrijske.
Refraktori imaju leće
i rade na principu loma svjetlosti koja prolazi kroz njih i skupljaju je u
jednu točku ili fokus. Obična leća ne može skupljati sve boje spektra u jedan
fokus pa imamo obojenu i mutnu sliku. Greška se naziva kromatska aberacija.
Crveno svjetlo se fokusira najdalje od leće, a ljubičasto najbliže leći. Zato
je potrebno leće objektiva raditi od stakla različitog indeksa loma svjetlosti
- recimo krunsko (BK7) i flintsko (F2). Refraktore dijelimo na tri grupe:
-akromate, semiapokromate i apokromate. Akromatski refraktor ima objektiv
od dvije ili više leća načinjenih samo od krunskog i flintskog stakla. Dizajnirani
su da dovedu barem dvije boje u jedan fokus i to obično plavu i crvenu. Zelena
se fokusira malo bliže leći. Akromatski objektivi se rade od dvije, tri ili
četiri leće. Od dvoelementnih ću spomenuti Fraunhofera kojemu je prednja sabirna
leća od krunskog, a zadnja rasipna od flintskog stakla. Flintsko staklo jače
lomi svjetlost, a budući da je jakost zadnje leće manja od prednje, cijeli
taj sistem se ponaša kao blago sabirna leća duge žarišne daljine, a obje leće
gotovo sasvim poništavaju jedna drugoj kromatsku aberaciju. Slika nije sasvim
bezbojna, objektiv izoštrava sliku u zelenoj boji, a okolo te slike, naročito
Mjeseca, planeta i sjajnih zvijezda vidi se slabašni ljubičasti halo. Fraunhofer
ima prednju i zadnju plohu krunske leće ispupčenu, prednju plohu flintskog
stakla udubljenu, a zadnju blago ispupčenu. Steinheil objektiv je naopako
posložen, ima sprijeda flintsku rasipnu leću. Littrow je sličan Fraunhoferu,
ali ima zadnju plohu rasipne leće ravnu, a prve tri su jednake zakrivljenosti.
Troelementni su Cooke triplet i Zeiss "B" APO. Četveroelementni
su Petzval i Zeiss-Tessar. Četveroelementni Petzval ima dva simetrična akromata
okrenuta flintskom lećom jedan drugome, a taj dizajn je napravljen poglavito
zbog korekcije vanosnih aberacija poput kome i astigmatizma i za postizanje
ravnog vidnog polja. Oni služe za astrofotografiju. Apokromati imaju umjesto
flintskog stakla ED ili fluoritna (CaF2 - kalcij fluorit) stakla koja su obično
skupa i egzotična. Imaju jako mali indeks loma i od njih se dobivaju vrlo
kvalitetni objektivi. Apokromati se rade kao dvoelementni i troelementni objektivi.
Dvoelementni se rade dizajnom sličnim Fraunhoferu, a troelementni tako da
je sabirna leća u sredini, a rasipne sprijeda i straga. Može biti i obrnuto.
Četveroelementni se obično rade u Petzval izvedbi kao recimo TeleVue teleskopi.
Semi-apokromat ne postoji. ED objektivi se ponašaju kao ti semi-apokromati,
ali se zapravo vode pod "APO" i zato su najjeftinija verzija današnjeg
APO refraktora. Posebno bi se među njima dalo pohvaliti SkyWatcher Evostar
120/900mm ED APO. Patka semi-apokromat koja ustvari znači "polu-apokromat"
je stvorena kako bi proizvođači teleskopa digli cijenu, a radi se samo o malo
poboljšanom akromatu. Taj su naziv, točnije "Halbapochromat" koristili
njemački optičari u Zeissu kada su izrađivali objektive spomenutog obrnutog
slijeda leća - u Steinheil verziji u kojoj je dakle flint bio sprijeda, a
crown unutra. Taj flint nije bio običan flint već Kurz flint, short flint
ili kratki flint, oznake KzFN2 koji je bolji od običnog flinta jer daje kromatsku
korekciju objektiva koja je nešto između akromata i apokromata. Ti objektivi
su nazvani "Astrospezialobjektive" ili skraćeno"AS". Rađena
je čitava serija "AS" objektiva raznih promjera i žarišnih duljina:
AS63/840
AS80/840
AS80/1200
AS110/1650
AS130/1950 koji je na zagrebačkoj
zvjezdarnici
AS150/2250
i AS200/3000
Zeiss je radio objektive raznih
izvedbi koje su označavane slovima:
A, AS, B, C, D, E i F
Poznati Telementor i Telemator imali
su "C" objektiv i to C63/840 - crown/flint akromat (BK7/SF2), no
bio je vrhunski. Njegov prethodnik bio je AS63/840 semi-apo.
Formule objektiva raznih izvedbi:
Zeiss AS objektivi (KzFN2/BK7)
Fraunhofer akromat (BK7/F2)
Zeiss "B" APO
(BK7/KzFN2/BK7)
TMB APO triplet (K7/FPL53/K7)
Koja god vrsta stakla da se koristi uvijek
je potrebno od stakla manjeg indeksa loma izraditi pozitivnu leću, a od stakla
većeg indeksa loma negativnu. U slučaju akromata to su pozitivna od krunskog, a
negativna od flintskog stakla. Kada se koristi fluoritno staklo ono tada dolazi
na mjesto krunskog za pozitivnu leću, a negativna se tada radi od krunskog
stakla jer fluorit ima manji indeks loma ne samo od flintskog već i od krunskog
stakla.
Teleskopi reflektori imaju udubljena
zrcala koja odbijaju svijetlost od svoje
prednje udubljene plohe i opet
je skupljaju u jednu točku ili fokus. Za razliku od refraktorskih
leća, zrcala reflektora ne moraju zadovoljavati kriterije u pogledu vrste
stakla pa ih je jeftinije i jednostavnije izraditi.
Otkrićem Schmidtovog
i Maksutovljevog korektora
nastala
je
i treća vrsta
teleskopa – katadioptrijski teleskopi koji
su
kombinacija leća
i zrcala.
Schmidt-Cassegrain teleskop - optička shema
Maksutov-Cassegrain teleskop - optička shema
Razlika među
ove dvije vrste
Cassegrain teleskopa je
u korekcijskoj ploči. Korekcijska ploča
služi za ispravljanje
sferne aberacije glavnog
zrcala jer ovi
teleskopi koriste sferno
glavno zrcalo. Osim toga
korekcijska ploča ispravlja
i zakrivljenost žarišne
ravnine čime se
povećava iskoristivost vidnog
polja teleskopa. Korekcijska ploča
kod Schmidt- Cassegrain teleskopa
jest asferičnog oblika, dok
je kod Masutov-Cassegraina jest
meniskus koji je
teži od Schmidtove
korekcijske ploče. Način na
koji funkcioniraju je
slijedeći: -Sferno zrcalo ne
može fokusirati u
isti fokus sve
paralelne zrake što
padaju na njegovu
površinu, već zrake sa
ruba sfernog zrcala
imaju kraću žarišnu
duljinu od zraka
iz centra što
uzrokuje da zvijezde
u žarištu takvog
zrcala izgledaju kao
mutni kružići umjesto
oštrih točkica. Schmidtova ploča
skraćuje fokus zraka
iz centra, produžuje fokus
onih zraka sa
ruba zrcala, dok fokus
zraka iz zone
zrcala koji odgovara
0.707 polumjera zrcala
ostavlja nepromijenjenim.
Maksutovljev meniskus ostavlja
nepromijenjen fokus zraka
iz centra dok
fokuse zraka sa
ostatka zrcala produljuje
i to sve
više kako idemo
od središta prema
rubu.

teleskop refraktor

teleskop reflektor

Schmidt-Cassegrain
teleskop
Maksutov-Cassegrain
teleskop
Teleskop je
u sedamnaestom stoljeću
izumio nizozemski optičar
Hans
Lippershey. Galileo Galilei je čuo
tu vijest i izradio sebi jedan.
On je
tako postao prvi
ATM-ovac. Njegov teleskop imao
je objektiv leću
promjera

galilejev teleskop
Teleskopi refraktori tog doba imali su jedan spomenuti veliki
nedostatak; davali su slike obojenih
rubova zbog kromatske aberacije. Ta se
greška jednostavno ne može izbjeći kod objektiva od jedne leće zbog razlike u indeksu loma pojedinih boja. Međutim ta se
greška kod objektiva od jedne leće mogla umanjiti tako da se naprave objektivi što većeg fokusa. Zbog toga su astronomi toga
doba gradili iznimno duge i tanke instrumente. Najpoznatiji od njih bio je poljski astronom Johannes Hevelius.
On je napravio teleskop promjera objektiva

sekundarni
spektar kod akromatskog
objektiva
Zbog toga se vrlo sjajne zvijezde i planeti vide opasani slabim tamnoljubičastim sjajem. Međutim dok se razvijala tehnika uklanjanja kromatske aberacije, drugi astronomi pribjegavaju izradi posve druge vrste teleskopa. Isaac
Newton pravi teleskop s konkavnim
(udubljenim) zrcalom i takav teleskop se zove reflektor.
To je zato jer radi na
principu odbijanja svjetlosti. Zrcalo je mnogo lakše izraditi jer nije toliko bitna vrsta stakla od koje se izrađuje i
može čak imati u sebi mjehuriće.
Zatim treba brusiti samo jednu plohu
(prednju) a ne četiri ili više kao kod refraktora. Ali jedna najvažnija
prednost jest da zakoni refleksije ne dopuštaju rasap bijele svjetlosti na dugine boje, što će reći da zrcalo za teleskop nema kromatsku aberaciju. Svjetlost koja
padne na zrcalnu plohu pod jednakim
se kutom reflektira bez
obzira na valnu duljinu pojedinih boja. Sve ove prednosti omogućavaju raširenost teleskopa reflektora među astronomima amaterima i
ATM-ovcima (graditeljima teleskopa).

Teleskop reflektor Williama Herschela
s metalnim zrcalom promjera 120cm

Bezbojni
rubovi slike u
teleskopu reflektoru